AZBESTNE ČINJENICE

Azbestom se naziva skupina od 6 silikatnih minerala koji

se nalaze u prirodi, a imaju zajedničko svojstvo formi-

ranja dugačkih nitastih kristala (omjer promjera i duljine

oko 1:20), od kojih se svaki sastoji od milijuna mikro-

skopski malenih vlakanaca, koja se mogu mehaničkim

putem (abrazijom, erozijom) osloboditi u okoliš.

Znatna proizvodnja i uporaba azbesta započela je krajem

19. stoljeća, zbog njegovih korisnih svojstava – apsorp-

cije buke, otpornosti na požar i kemijske tvari, nepro-

pusnosti za električnu struju; koristio se kao izolacija u

graditeljstvu, elektroindustriji, avijaciji i drugdje.

Kao građevinski materijal koristi se najčešće u mješavini

s cementom (npr. azbestno-cementne pokrovne ploče,

azbestno-cementne cijevi), ispreden u tkaninu ili prešan

kao azbestna vuna.

Budući da je većina starijih građevina, koje se još i danas

koriste za stanovanje i druge namjene, sagrađena u raz-

doblju prije zabrane korištenja azbesta (u Republici

Hrvatskoj zabrana proizvodnje i korištenja azbesta stupi-

la je na snagu 1. 1. 2006. godine), on još uvijek pred-

stavlja opasnost za zdravlje stanara i korisnika takvih

građevina.

Azbest je opasan za zdravlje samo kad se mikroskopska

azbestna vlakanca nađu u zraku koji se udiše. Zbog toga

opasnost za zdravlje ljudi predstavljaju materijali koji

sadrže azbest prilikom njihove mehaničke obrade (reza-

nje, brušenje, lomljenje i mrvljenje prilikom uklanjanja)

te u slučaju trošenja i erozije zbog starosti ili vanjskih

utjecaja.

Razvoj bolesti povezanih s azbestom dugotrajan je.

Simptomi azbestoze, raka pluća ili mezotelioma mogu se

pojaviti tek nakon 10 do 20 godina, a u nekim slučaje-

vima i 40 godina nakon izlaganja azbestnom onečišćenju.

Kako bi se uklonila opasnost koju azbest predstavlja, po-

trebno ga je ukloniti iz životne i radne okoline te

propisno zbrinuti. Zbrinjavanje otpada koji sadrži azbest

obavlja se na posebno izgrađenim plohama za zbrinja-

vanje azbesta na odlagalištu otpada, gdje se takav otpad

prekriva zemljom i nepropusnim završnim pokrovnim

slojevima te se na taj način trajno onemogućuje širenje

azbestnih vlakana u okoliš.

Prilikom uklanjanja materijala koji sadrže azbest

potrebno je strogo se pridržavati pravila zaštite na

radu, odnosno koristiti zaštitnu opremu koja pre-

kriva čitavo tijelo. Osobito treba koristiti respira-

tor za uklanjanje čestica iz udahnutog zraka te

zaštitne naočale. Uklonjeni materijal najbolje je

za prijevoz pripremiti slaganjem na paletu te ga

omotati zaštitnom rastezljivom folijom (stretch-

folija) radi sprječavanja širenja prašine i mikro-

skopskih čestica azbesta u okoliš.